ŠIFRA VUK Tajni dokumenti JNA koji svedoče o NLO u Jugoslaviji

Šifra Vuk. MiG-ovi koji imaju dozvolu da pucaju. NLO srušen u Sloveniji. Autopsija u Beogradu. Nadletanja iznad Titograda, Danilovgrada, Zadra, Pazina, Cresa i Niša.

Nejasna svedočanstva pilota… Cijelu istinu o vanzemaljskom životu u Jugoslaviji otkriva Tomislav Novak.

Mirna noć nad Titogradom. Iznad planine Rumije lete piloti u Galebovima. Početak je osamdesetih i riječ je o standardnim vježbama jer se u blizini nalazi pilotska škola JNA. Svake večeri se ovdje obučavaju budući piloti. Letovi su rutinski i kratki, pomalo i dosadni, a onda se jedno veče preko radioveze čuo prestravljen glas: „Vuk, Vuk. Ponavljam, Vuk“.

Šifra Vuk – govori uzbuđeno pilot i naglo ponire na visinu ispod tri hiljade metara.

Na nebu se odmah pojavljuju MiG-ovi 21. Telefonom se bude komandiri vazduhoplovnih snaga. Opšta je uzbuna i piloti već drže prste na obaraču.

Naredba glasi: „Obaraj sve što leti iznad tri hiljade metara. Bez upozorenja!“

Na horizontu se pojavljuju narandžasti, brzi i nepredvidljivi leteći objekti. MiG-ovi kreću prema njima, ali oni naglo nestaju u daljini. Jedan od pilota uspijeva da prati svetlost i ulazi u albanski vazdušni prostor. Ima ga na nišanu i traži dozvolu za pucanje.

– Prešao si granicu, obustavi potjeru i odlazi iz Albanije – odgovara mu komandir i zaustavlja misiju.

Svjetleći objekti na noćnom nebu su se mjesecima pojavljivali u Crnoj Gori. Kada su glasine došle do komandira, on je odlučio da prekine sa tračevima pa je naredio da MIG-ovi na prvi spomen svjetlećih objekata ruše sve što leti iznad visine od tri hiljade metara.

Postojala je bojaznost da to mogu biti američke špijunske letelice, ali mladi piloti su dobili samo jednu naredbu.

Kad vidiš svjetlo, viči Vuk!

Prepušt je kao instruktor u Galebu jedne ljetne noći sa učenikom krenuo prema Zadru. Vježba je bila standardna i namijenjena za iskusnije učenike koji su na korak od toga da postanu profesionalni piloti. Rutu bi prelazili nekoliko puta u istoj noći – od Pule preko Opatije do Bakanjca kod Zadra pa nagli okret i nazad.

Za vrijeme trećeg leta, negdje oko ponoći 1987. godine, baš kod Bakanjca počinje haos.

– Noć je bila zvezdana, a let ugodan pa sam se opustio i preko komandne table nadgledao svog učenika kome je dobro išlo – priča Prepušt.

U jednom trenutku mu se učenik uzbuđeno obratio.

Galeb se u tom trenutku nalazio na visini od 3.600 metara, a instruktor je procijenio da se NLO kretao brzinom od oko 900 kilometara na sat.

Naglo skreću jer je najvažnije bilo da izbjegnu sudar. Galeb se sada nalazi na visinu ispod tri hiljade metara, a Prepušt gleda u dno nepoznate letelice. Ovoga puta svijetli crvenom bojom.

Odmah je kontaktirao kontrolu leta u Zagrebu.

– Nema nikoga, sami ste – odgovorili su mu kontrolori.

Prepušt traži dodatnu provjeru, međutim do kraja večeri ni Ljubljana ni Zagreb ni Beograd na vojnim radarima ne primjećuju druge letelice osim njihove.

Kontrolor sa Brijuna mu govori: „Vidim ga golim okom, nisi poludio, ali na radaru ga stvarno nema.“

Instruktor je rekao učeniku da nikome ne prijavljuje ono šta je vidjeo jer je možda riječ o iluziji, ali kada su sletjeli u Pulu već su ih čekali istražitelji koji su ih razdvojili i zatražili da svako od njih napiše svoj izveštaj.

– Bojažljivo smo opisali ono što smo vidjeli, a nikad više nam niko nije spomenuo te izvještaje. Jedan iskusni kolega mi je rekao da nema pilota koji je letio više od 200 sati, a da barem jednom nije imao slično iskustvo – priča Prepušt.

– Reč je o NLO-u, to je zaista nepoznati objekat, ali sâm sam sebi objasnio da je reč elektromagnetskim, nazovimo ih, oblacima koji ostaju kao trag iza svakog aviona. To mi je bilo jedino moguće objašnjenje – kaže.

Objašnjava kako se u jednom trenutku ohrabrio pa je pokušao da prati NLO, ali je on, pod uglom od 90 stepeni, naglo promijenio smer, što ne može ni jedna letjelica koju su napravili ljudi.

Stručnjaci za NLO tvrde da je respektabilna dugogodišnja legenda o vanzemaljcima u Jugoslaviji počela sa spisima koje je sakupilo Odeljenje za svemirska pitanja osnovano odmah nakon Drugog svetskog rata.

Bivša Jugoslavija je pedesetih i šezdesetih imala sve potrebne sastojke za uverljivi mit o vanzemaljcima od detaljno opisanih susreta sa bićima iz drugih galaksija, preko tajnih baza, fotografija i zavjera, pa sve do manastirskih freski iz 14. vijeka koje prikazuju nepoznata bića u letjelicama.

Imali smo čak i vlastiti slučaj Rozvel u kojem je, po uzoru na orginalni američki, u Sloveniji pao jedan leteći tanjir, nakon čega je uslijedila obdukcija mrtvog vanzemaljca izvađenog iz nje.

Izgleda da nisu samo Naser i Nehru voljeli da navrate u Titovo dvorište – navraćali su i ljudi iz svemira, a o svemu tome su bili obavešteni i Amerikanci, valjda za slučaj invazije ili eksploataciju tehnologije.